: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sretna ljubav. Kome to treba? Takt i razum nalažu da se o njoj šuti kao o skandalu iz viših sfera Života. Divna se djeca rađaju i bez njezine pomoći. Nikad joj ne bi uspjelo napućiti zemlju, uostalom rijetko se i događa. S dobrim biste se dijelom citiranog ulomka pjesme Wislawe Szymborske, poljske nobelovke, koja otvara prvi roman Krešimira Pintarića "Ljubav je sve", mogli složiti. No, autor se nije poslužio tim stihovima da bi nas uveo u ironično intoniranu ljubavnu priču već naprotiv da nas upozori da namjerava progovoriti o "skandalu iz viših sfera Života", da namjerava raskrinkati jednu takvu sablazan, ali se pritom zapravo skanjuje senzacionalizma (koji bi u ovom slučaju podrazumijevao patetiku i pompoznost). Nakon što nam autor "zaželi dobrodošlicu i otvori vrata svog svijeta" predstavivši se u prvih nekoliko rečenica kao neoženjeni tridesetogodišnjak u dugogodišnjoj vezi, počinje fascinantno jednostavna i lijepa ljubavna priča čiji okvir čine "plamene zore, računi i stambene štedionice". "Ljubav je sve" jest roman koji je nepretenciozno mišljen od početka do kraja; autoru ne pada na pamet nuditi visokoparne zaključke o smislu ljubavi, pa ipak će posve diskretno i šarmantno ponuditi zaključak na temu kad mirno pripovijedajući o seksu, ljubomori ili braku zarubi poglavlje duhovitom primjedbom. Jedan je kritičar napisao da Pintarićev roman zvuči "kao da vam autor osobno kod vas doma sve uživo priča" i vrlo je precizno opisao pripovjedača koji neobaveznim tonom prepunim zapanjujuće iskrenosti priča o suživotu sa svojom boljom polovicom. Bez obzira na to je li riječ o kupnji namještaja, običnoj šetnji gradom ili susjedima kojima svaki šum kvari san, "gnjavi" li pripovjedač vrećicu kamilice u kipućoj vodi ili opisuje kako škaklja svoju jedinu ženu, sve se uvijek svede na početnu pretpostavku iz naslova da je ljubav – sve. Različito sročene pohvale koje su kritičari već uputili ovom romanu slažu se u jednom: u Hrvatskoj mu nema ravna. U traženju priključka na strane pisce situacija je mnogo manje jednoglasna, tu se kritičari ne mogu dogovoriti bi li Krešimira Pintarića radije usporedili s Tonyjem Parsonsom, Nickom Hronbyjem ili Hanifom Kureishijem. No to i nije bitno jer su sve te paralele do visoke mjere opravdane, kao i tvrdnja da je Pintarićev romaneskni prvijenac pravi potencijalni bestseler. Što, more se priznati, nije mala stvar za jednog domaćeg pisca koji u ranim tridesetim, nakon tri objavljene zbirke pjesama (potražite ih svakako ako se zaljubite u ovaj roman!) i zbirke priča pod naslovom "Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave", čitateljima podastire sjajan ljubavni roman. Što još napisati osim: obavezno pročitajte.
Ana Grbac, Viva